| |
Objavljeno: 01. svibnja 2014. / Autor teksta: Gordana Gržetić
Istim putem kojim je u praskozorje Praznika rada koračala grupa dečki i mladića Dobrinjštine, stoljećima unatrag koračali su mali i mladi pastiri, ne bi li tim svojim koracima prizvali „dobru kob“ na sebe i svoje stado...Možda niste znali da su upravo ti neznani pastirići Dobrinjštini ostavili jednu u nizu tradicija, koje ni povijest, ni vrijeme ni društvene mijene nisu uspjeli izbrisati. Dan danas na Dobrinjskom je sačuvan pradavni običaj i njegov originalni naziv, „Napopas“.
Značenje riječi“napopas“ izvorni govornici dobrinjske čokavice lako će razumjeti, za ostale evo pojašnjenja: Prema starom vjerovanju, odlazak na blagdan svetog Jurja (23. travnja), sv.Marka (25.4.) te na „Filipju“ (blagdan svetih Filipa i Jakova 3. svibnja), ustajanje u praskozorje i odvođenje stada koza, ovaca, isto tako krava, magaraca i sl. jamčio je uspjeh u njihovu uzgoju. Stoga s govorilo: „Gremo na Jurjevu napopas“, što će reći pasti prvu proljetnu travu. Vjerovalo se da se ranojutarnje blagoslivljanje životinja svetom vodom mora obaviti prije zalaska sunca, da bi uspjeh bio potpun. Osim ritualnog značenja, napopas je uskoro dobio i drugo značenje, zbog kojeg su se mladi pastirići danima, tjednima pripremali, iako je sama izrada morala biti dan ranije. Naime, svaki je pastirić u praskozorje na točno određeni mjesto dovodio svoje blago a u rukama bi mu bila brižljivo napravljena „trumba“ – pučki puhaći instrument napravljen od jasenove kore.
Rezbarenje trumbe za dječake je predstavljao pravi mali ritual te bi se natjecali čija će trumba biti ljepša, veća i naravno, čija će bolje „sost“. A trumba nije smjela „sost“ samo tako, postojao je točno određeni zvuk koji je morala proizvesti, što je zahtijevalo dodatne pripreme. Trumba je morala „hrlucat“.
Osim vjerovanja u moć ranojutarnjeg blagoslivljanja životinja, uskoro se među pastirićima pojavilo drugo vjerovanje: „Ako se na Jurjevu ne zbudin pre sonca, zatrubit će me osli“ – što će reći, jao onom pastiriću koji zakasni na Napopas! To kašnjenje značilo bi veliku sramotu!
Točka sastajanja bila je Vrh svetog Jurja kod Krasa, gdje bi okupljeni pastirići pozdravljali svitanje novog dana svojim trumbama a potom se vraćali u svoja sela, odlazili u školu, ili na poslove u polju ili sl. Ovaj lijepi običaj, njegov značaj i njegovi zvuci i danas su prisutni. Doduše, ne na Jurjevu, ne uz stado ovaca, koza i sl, nego u „pratnji“ tek jednog ali vrijednog magarčića. Prvog dana svibnja, u praskozorje Praznika rada, neumorni dečki, dečkići i mladići iz većeg dijela Dobrinjštine kroče stazama svojih predaka, „hrluču“ trumbama, spajajući istovremeno ugodno i korisno, prošlo i sadašnje. A kročeći stazama predaka, „Napopas“ i njegovi sudionici daju zalog budućnosti. |
|
 |
Povijest
Saznajte više o povijesti naše općine |
|
|
|
Turizam
Glavna turistička odredišta |
|
|
|
|
|
Udruge
O udrugama iz Dobrinjštine |
|
|
|
|
|
Muzeji
Sakralna i etnografska
muzejska zbirka |
|
Video
Video klipovi Dobrinja, Šila i uvale Soline |
|
|
|
|
Mladi s Dobrinjštine njeguju pradavni običaj - Napopas
